Bosanska je srednjovjekovna država krajem 14. i početkom 15. stoljeća, na čelu sa svojim vladarima i velmožama, težila za osvajanjem dalmatinskih gradova. Napose je ta težnja bila usmjerena prema gradu Zadru koji, pak. za razliku od nekih drugih dalmatinskih gradova, nije nikada došao pod bosansku vlast iako je bio veoma blizu toga. U takvim se nastojanjima od bosanskih vladara i velmža najviše isticao kralj Tvrtko I. kralj Ostoja i napose vojvoda Hrvoje sa svojom braćom. Najveća im je zapreka, do Zadra bila ugarsko-hrvatska vlast kojoj je Zadar pripadao. U momentima kad je slabila ugarska vlast, bosanska je bila bliže Zadru, i obratno, kad nije bilo trzavica na ugarskom dvoru, bosanske su pretenzije prema Zadru bile slabije. Kad su hrvatski velikaši digli ustanak protiv ugarskog dvora, bosanski su se interesi neko vrijeme poklapali s inlteresiima većine hrvatskih velikaša To se posebno može vidjeti na primjeru grada Zadra koji je baš tada počeo ozbiljnije računati na Bosnu, ali uvijek u skladu s interesima politike većine hrvatskih velmoža. U tom smislu je god. 1403. obavljeno u Zadru okrunjenje Ladislava Napuljskog za »ugarsko-hrvatskog« kralja. Taj događaj je odijelio interese službenog i užeg dijela bosanskog dvora od interesa hrvatskih velmoža, a jedan od najvažnijih sudionika tili događaja vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, zbog općih zbivanja, nakratko prestaje djelovati u skladu s težnjom bosanskog dvora protežirajući interese hrvatskih velmoža i svoje osobne interese. To se najočitije može vidjeti na primjeru grada Zadra. Međutim sva ta događanja otišla su sasvim drugim pravcem i zaključena naizgled neočekivanim rezultatom, to jest prodajom Dalmacije Veneciji. Bez obzira na tako burne događaje oko Zadra i u njemu, Zadar je u tom periodu održavao i trgovinske odnose sa srednjovjekovnom Bos- nom. U prvom je redu to bila trgovina solju.
