Dogovor o program u i metodi (Prilog raspravi o urbanističkom planiranju grada Zadra s općekulturološkog stanovišta)

Sažetak

U uvodnom obrazloženju autor ukazuje na stanovite poteškoće li disciplinarnom određenju humanistički angažirane interpretacije suvremene urbanološke problematike. U nastavku (»Biće grada u službi ljudskih biča«) u kratkom pregledu nekih reprezentativnih nosilaca razvoja moderne urbanološke misli (od Marcela Poeteu i Patrieka Geddesa, preko L. Mumforda i S. Giediona do Gastona Bardeta i Norberga-Schulza) dokumentira vrlo uočljivu prisutnost naglašeno humanistički utemeljenih teorija i posebno izuzetnu važnost permanentne koordinirane akcije stručnjaka i stanovnika koja ima karakter edukacije i za jednu i za drugu stranu, a istovremeno omogućava i uspješnost planskih rješenja. U trećem odjeljku (»Labilnost zadarske teorije i prakse«) ukazuje prije svega na slabu ili nikakvu prisutnost izrazito humanistički motiviranih razmišljanja te nedovoljnost cjelovite urbane svijesti kao i slabosti na relaciji stručnjaci - stanovništvo. U raspravama nesporazumi se otkrivaju i u predimenzioniran ju uloge stručnjaka kao i diskvalifikaciji emocionalnost), koja u rješavanju životnog prostora ima izuzetnu ulogu. U završnom dijelu ovog odjeljka autor ipak ustanovljuje da je kriza zadarskog urbanizma samo inačica krize urbanizma uopće, a ovaj opet odraz suvremene krize humaniteta, te je »bolje planiranje unutar jedne zajednice moguće samo uz istovremeno razvijanje sveukupne kulturne i opće društvene akcije na humanizaciji života u cjelini«. U zaključnom dijelu, »Perspektive konkretne akcije«, autor iznosi prijedloge o organizaciji permanentnog djelovanja na znanstvenoj, kulturno-prosvjetnoj i akcionopraktičnoj razini, završavajući navođenjem tehničkih uvjeta koji bi takvu akciju omogućavali.