Autor raspravlja o ostacima limitacije i granicama katastra antičkog Zadra. U uvodu daje kratku kronologiju dosadašnjeg rada na tom problemu, rezultate tih istraživanja i stanje dosadašnjeg poznavanja zadarske limitacije. Koristeći se zračnim fotografijama pokušava dokazati da se ona nije, kako se to do sada vjerovalo, završavala ispred Bibinja, nego je zahvaćala i prostor iza Gažcnice. Na jugoistočnoj granici agera uočava dva nova karda, jedan na padinama brda Sasavac a drugi istovjetan sa cestom od Sasavca prema Babindubu, i dva nova dekumana na području Bibinja. Autor postavlja hipotezu da je limitacija mogla zahvaćali i područje Sukošana te prostor od Babinduba do blizu Debeljaka. U pitanje dovodi i granicu cjelokupnog agera prema zaleđu. Smatra da je Zadru, slično kao obalnom pojasu do Murtera i većem dijelu arhipelaga, pripadao i dio unutrašnjosti, najmanje do Murvice a vjerojatno i dalje. Na osnovi fotomozaika iz 1944. i na sjeverozapadnom dijelu agera ustanovljava najmanje još jedan red centurija, između Puntamike i Diklovca. Postavlja hipotezu da je u sastavu katastra možda bio sav prostor do lokaliteta Mramor. I prostor do Petrčana mogao hi pripadati zadarskom ageru.
