Tri Silvanova žrtvenika iz Salone

Abstract

U radu se obrađuju tri novootkrivena zavjetna žrtvenika pronađena u Saloni - prvi nešto zapadnije od Japirka, drugi u Vranjicu i treći u Kaštel-Kambelovcu. Svi su posvećeni Silvanu. Žrtvenik s Japirka, kojemu nedostaje gornji dio, bio je posvećen i nepoznatom, po svoj prilici muškom božanstvu (Jupiter?). Prva dva spomenika mogu se datirali u kasni principal, žrtvenik s Japirka u 3., a žrtvenik iz Vranjica u drugu polovicu 2. do u 3. stoljeće poslije Krista Treći spomenik pripada najvjerojatnije ranom principalu, odnosno drugoj polovici 1., ili prvoj polovici 2. stoljeća. U drugom dijelu rada daje se usporedna analiza epigrafičkih posveta Silvanu sa salonitanskog i delmatskog područja. Konstatiraju se razlike u upotrebi epiteta i krugu štovatelja. Iznosi se mišljenje da upotreba različitih Silvanovih epiteta na pojedinim područjima Dalmacije nije uvjetovana suštinskim razlikama u kultu niti samo regionalnim specifičnostima nego i stupnjem romanizacije. Odbacuje se mišljenje nekih stranih autora (Mocsy, Dorcey, Nagy) da Iliri nisu imali božanstvo koje se interpretacijom Romana izjednačilo sa Silvanom. Međutim, prihvaća se mogućnost da specifična ikonografija Silvana (Pan) nije samo uzrokovana lokalnom tradicijom kulta, vezama s grčkim svijetom i kolonijama na srednjogratskom prostoru, nego možda i nepostojanjem ili nepogodnošću drugačijeg, arilropomorfnog nacrta, jer je Silvan najčešće prikazivan u kultnoj zajednici s nimfama, a u taj se, grčki mitološki predložak, jasno uklapala ikonografija Pana.