Prvo razdoblje »proljetnog salona« i rani ekspresionizam u Hrvatskoj likovnoj umjetnosti (1916.—1919.)

Sažetak

Govoriti o ekspresionizmu u hrvatskoj likovnoj umjetnosti znači prije svega govoriti o »Proljetnom salonu«. On je osnovan 1916. i sve do svoje posljednje izložbe (1928.) predstavlja »jedini oblik organiziranog i kontinuiranog kolektivnog djelovanja na području plastičkih umjetnosti u svom vremenu, pa se na taj način, prije svega ostalog, nameće svakom historijskom pristupu kao jedino moguća sintetska jedinica«. Iako je njegova pojava u našoj historiografiji već dobila svoju globalnu ocjenu i mjesto u razvojnom toku novije likovne umjetnosti, ipak nam preostaje još čitav niz pojedinačnih problema koje treba razriješiti i pitanja na koja treba potražiti odgovore. U općoj slici tog Salona još uvijek ostaje prilično nejasna uloga nekih pojedinaca, njegova periodizacija još je uvijek sumarna, a dok su stilske značajke utvrđene, još uvijek su njihove oscilacije u razvojnom toku samo približno zacrtane.