Bergsonov društveno-politički svijet

Sažetak

Želimo li s povijesno-filozofskog stajališta pregledati Bergsonove teme i realizacije, naići ćemo na slijedeće utjecaje, analogije i protivstavove: najprije ćemo vidjeti da je bergsonizam završetak filozofske struje koja je pošla od Ravaissona, specijalno od njegove interpretacije Aristotelova dinamizma, koja zatim prolazi kroz filozofiju Lacheliera i stiže do Boutrouxa. Ovdje ćemo isto tako naići na odlučujući utjecaj Maine de Birana koji osnovu svekolike filozofije vidi u »Unutarnjem iskustvu« (le sens intime). Bergsonova filozofija izražava nadalje opreku pozitivizmu Augustea Comtea, engleskom empirizmu i u mnogim točkama Kantovu kriticizmu. Bergson odbacuje darwinizam kao i lamarckistički transformizam; usvaja vitalističku poziciju analognu onoj Drieschovoj i taj stav dokazuje degradacijom iskoristive mehaničke energije. U pogledu evolucionizma Bergson se približava Spenceru u jednom smislu; naime, za obojicu evolucija znači prijelaz iz homogenog u heterogeno. Ali u Spencera je homogenost mehanička, dok je ona prema Bergsonu homogenost životnog poleta. Od Kanta se udaljuje time što želi prebaciti most između znanosti i metafizike. Za Kanta je vrijeme homogeno kao i prostor, za Bergsona je vrijeme nehomogeno, a gibanje ima promjenljive intenzitete. I Husserlova fenomenologija ima izvjesnih sličnih gledišta s Bergsonovim učenjem; u oba se slučaja polazi od neposrednog, ali za Husserla su u neposrednosti uključene bitnosti, dok je za Bergsona neposrednost pozicija apsoluta zahvaćena izvan svake konceptualne misli. Životni polet nije bez analogije sa Schellingovom koncepcijom duha s njegovim polom, materijom. No »Stvaralačka evolucija« začudno se približava Schopenhauerovom »Svijetu kao volji i predodžbi«, uz frapantne analogije i izvjesne razlike; analogije: elan vital je volja; prijevarna uloga inteligencije: primat artističke intuicije; razlike: u pitanju vremena Schopenhauer ostaje pod Kantovim utjecajem (psihofizički paralelizam); životna volja.