Neki pokušaji određivanja veličine statičnog napora

Autor(i)

  • Ilija Manenica Filozofski fakultet u Zadru

DOI:

https://doi.org/10.15291/radovidru.1988

Sažetak

Problem određivanja intenziteta statičnog rada još nije u potpunosti riješen. Ovo se naročito odnosi na kompleksnije biomehaničke situacije u kojima se radnik nađe za vrijeme rada. U članku se govori o primjeni nekih metoda za identifikaciju i određivanje veličine ovakva rada. Usporedba efekata statičnog opterećenja s efektima ekvivalentnog dinamičnog rada na srčanu frekvenciju, jasno pokazuje da se ove dvije vrste rada odvijaju na različitim fiziološkim razinama (dinamična na višoj, a statična na nižoj). Fiziološka razlika se kompenzira za vrijeme oporavka. Efekti statičnog rada na srčanu frekvenciju su znatno duže prisutni i to na povišenoj razini. Nadalje, direktni indikator mišićnog opterećenja, integrirani elektro-miogrami (IEMG), u različitim biomehaničkim uvjetima ne odražavaju u cijelosti promjene u statičnom opterećenju mišića. Rezultati dobiveni u eksperimentima na sacrosptinalisu pokazuju, da je subjektivna procjenu neudobnosti (boli) bila bolji indikator statičnog opterećenja nego IEMG.

Biografija autora

  • Ilija Manenica, Filozofski fakultet u Zadru
    Ilija Manenica rođen je u Borovcima, općina Metković, Republika Hrvatska. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Metkoviću, a  studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1964. godine.

    Godine 1970. odlazi na postdiplomski studij u Veliku Britaniju (University of Birmingham), kojeg završava magisterijem znanosti u prosincu mjesecu 1971. obranom magistarskog rada Subjective Assessment of Comfort on some Vehicles. Odmah po završetku magisterija, na istom sveučilištu nastavlja rad na doktoratu znanosti, kojeg je završio početkom 1974. godine obranom doktorske disertacije pod nazivom  Some Physiological Aspects of Unpaced and Paced Work.

    Nakon završenog studija, psihologije u Zagrebu, zapošljava se u Zagrebačkoj mljekari, kao industrijski psiholog (1965-’69), a zatim radi na konsultantskim poslovima iz područja tzv  ljudskog  faktora pri radu, u Zavodu za produktivnost u Zagrebu.

    Tijekom studija na University of Birmingham, radio je kao gostujući predavač (Visiting Lecturer) na Bournville College of Further Education u Birminghamu, gdje je predavao Fiziološku psihologiju i Kvantitativne metode u psihologiji od (1971-’74). Nakon završenog doktorata, prihvaća mjesto višeg znanstvenog suradnika (Senior Research Fellow) na University of Birmingham, gdje ostaje četiri godine. Kroz ovo vrijeme, bio je voditelj dvaju znanstvenih projekata, a istovremeno je bio angažiran u postdiplomskoj nastavi na matičnom sveučilištu i na University of Aston.

    Godine 1978, dolazi u Zadar na Filozofski fakultet (preteča Sveučilišta u Zadru), gdje počinje osnivanje Odsjeka za psihologiju. Izabran je u znanstveno-nastavno zvanje redovnog sveučilišnog profesora (1985.) za Psihologijsku metodologiju i Psihofiziologiju, čime se i danas bavi.

    Znanstveni i nastavni rad Ilije Manenice uključivao je niz boravaka i gostovanja na sveučilištima u zemlji i inozemstvu. Predavao je (predaje) na sveučilišnim diplomskim i poslijediplomskim studijima na:

    - Bourneville College of Further Education, UK, Gostujući predavač za Kvantitativne metode u psihologiji i Fiziološku psihologiju (1971-‘76)

    - University of Southern California, USA, Gostujući predavač za Human Factors (1974)

    - University of Staffordshire, UK, Gostujući profesor  za Fiziološku psihologiju(1994-'95)

    - Univerzitet u Sarajevu, Gostujući profesor za Psihologijsku metodologiju (1995-2002)

    - Sveučilište u Zagrebu, Gostujući profesor za Stres pri radu (postdipl.1985. >)

    - Sveučilište u Mostaru, Gostujući profesor za Psihologijsku metodologiju (2005. >)

Preuzimanja

Objavljeno

12.01.2018.

Broj časopisa

Svezak 20 Br. 9 (1982)

Rubrika

Izvorni znanstveni rad