Za bolje razumijevanje, kako sadržaja tako i oblika ovoga teksta, bit će korisno dati nekoliko uvodnih objašnjenja. Radi se, naime, prije svega o pokušaju da se, s ponešto pragmatičnom svrhom, istaknu neke, u biti već poznate formulacije i predlože neki modeli procesa prestrukturiranja naših shvaćanja civilizacije uopće, a prostorno-oblikovne kulture napose, u kontekstu suvremenog društva i čovjeka kao jedinke, procesa koji je neminovno prisutan i čije, za sada još nedovoljno povezane manifestacije, svakim danom sve snažnije osjećamo. Budući da se radi o radikalnim izmjenama koje se pojavljuju i kao posljedica i kao diktat radikalnih promjena u sveukupnoj društvenoj i civilizacijskoj današnjici, metodološki se nameće potreba da se i problem zahvati u dubljim slojevima, u samim korijenima pojave, a ne u njenim izvanjskim manifestacijama koje su formirane u onoj prošlosti čije odumiranje upravo osjećamo. To na neki način objašnjava i činjenicu da u svojim razmišljanjima polazim od nekih šire zasnovanih pozicija aktualnih socioloških i filozofskih uviđaja, a ne od tradicionalnih koncepcija disciplina koje su formirane na području kulture, a čiji će modeli koncipiranja već u bliskoj budućnosti sigurno pretrpjeti znatne izmjene.
