Stvarajući umjetnu sredinu svoga prebivališta (habitat) čovjek je izumio satove da organizira život prema svojim mjerilima, gubeći postepeno urođeni osjećaj ritmičkim izmjena u prirodi. Razvojem civilizacije satovi postaju potrebniji, a time i točniji; usavršeni su od sunčanog i pješčanog do mehaničkog i električnog. S urbanističkog stajališta zanimljivi su javni satovi, koji se od starog vijeka javljaju u nekim gradskim sredinama, a u srednjem vijeku uz javne sunčane satove montiraju se i mehanički satovi na pročelja gradskih vijećnica ili na zvonike crkava. Ovladavši potpuno mehanizmom sata izvodilac ga počinje umjetnički oblikovati, što se može pratiti od sredine 15. st. na svim vrstama satova (javni, kućni, osobni).
