Odjeci Skopasa i Lizipa na skulpturama Herakla iz Dalmacije

Sažetak

U Dalmaciji se sačuvao razmjerno veliki broj raznih prikaza Herakla. Među tim skulpturama ističu se dvije koje, po mišljenju autora, vuku svoje ikonografsko i stilističko porijeklo od nekih originala velikih majstora IV st. prije n.e. Prva skulptura koju autor obrađuje je glava, šaka s toljagom, te fragment leđa statue Herakla koja se čuva u Franjevačkoj zbirci u Sinju. Ta je statua otkrivena još 1860. godine u selu Čitluk (antički Aequum). Glava je više puta objavljena, ali je njeno vrednovanje različito i najčešće potpuno pogrešno. Autor, stoga, određuje kojem stilističkom pravcu djelo pripada, te ukazuje na grupu kopija kojima je srodna. Na temelju toga on smatra da je ekvumski Heraklo s obzirom na snažan, gotovo teatralan način izražavanja osjećaja (tuga i tjeskoba) nastao na temelju jedne helenističke elaboracije Skopasova originala iz. IV st. prije n.e. Na temelju sačuvanih fragmenata statue autor pokušava dati njenu kompletnu rekonstrukciju. Tako on utvrđuje da je ona morala imati noge u kontrapostu (težina tijela na desnoj nozi, a lijeva u pokretu), u desnoj ruci toljagu spuštenu niz desnu nogu, u lijevoj svrnutoj u laklu kožu nemejskog lava, tijelo lagano spiralno savijeno, a glavu neznatno nakrivljenu na lijevo rame. Na koncu autor iznosi mišljenje da je statua morala biti rimska kopija iz konca I ili početka II st.n.e. Nadalje autor pretpostavlja da je statua najtočniji rimska kopija Skopasova Herakla izrađenog za grčki grad Sikion koju navodi grčki putopisac Pauzamja. Druga statua, na koju se autor osvrće, je fragment kipa u Arheološkom muzeju u Splitu, pronađen u Saloni. Iako je statua dosta oštećena ipak se ona može pouzdano rekonstruirati i tako je neprijeporno atribuirati tipu Umornog Herakla koji je izradio Lizip lakđer za Sikion. To je snažni lik s jako raširenim nogama, desnom rukom položenom na leđa, lijevom pruženom niz tijelo uz toljagu na koju se ispod pazuha oslanja čitava težina tijela heroja. Lik prikazuje skršenog Herakla nakon njegova najtežeg djela: donošenje jabuka Hespérida. Na temelju kategorizacije kopija ovog tipa statua C. Vermulea naš lik spada u podgrupu maloazijskih skulptura koje su služile za ukrašavanje arhitektonskih cjelina.