Pokušaj unapređenja Dalmacije za neoapsolutizma (1852 — 1860)

Sažetak

Do sredine devetnaestoga stoljeća Dalmacija se sporo razvijala u svakome pogledu, što se očituje u nerazvijenosti gradske privrede, oskudici domaćega kapitala, neriješenim agrarnim odnosima, neodgovarajućim carinskim propisima i nemarnosti središnjih organa vlasti za ovu krajnje perifernu pokrajinu carstva. Poslije četrdesetosmaškog liberalizma i zavođenja oktroja, pobjeda kontrarevolucionamih snaga nagovijestila je zaokret u politici do kojega će konačno doći za neoapsolutizma u svim zemljama Monarhije, pa i u Dalmaciji.
Reforme izvana dovele su do reorganizacije uprave, sudstva i teritorijalne straže, pojačava se uloga birokracije i vlasi čvrste ruke. Pedesete godine prolaze u znaku obnavljanja apsolutizma, te se ne može govoriti o političkom životu nego o političkoj suši. Međutim, poticaji izvana i oni iznutra dovode do modernizacije Dalmacije, što se zamjećuje u konjuktu vinogradarstva i jedrenjačkog brodarstva, pokušaju osnivanja akcionih društava u brodarstvu, otvaranju pomorskih škola, trgovačko-obrtničkih komora koje se brinu o gospodarskom oživljavanju pokrajine. Akumulirani kapitali iz vinske trgovine i brodarstva ulažu se u proširenje vinogradarstva i jedrenjačkog brodarstva, drugi pak u mlinarstvo, što se vidi u pojavi industrijskog prvenca, parnog mlina u Šibeniku ili pak željezare na rječici Jadro kod Splita. Razmišlja se i piše o razvoju poljodjelstva, napose vinogradarstva, pokreću se poljodjelska društva, koja imaju zadaću da unapređuju poljodjelstvo što se, donekle, odrazilo u organizaciji prve dalmatinske izložbe u Zadru i sudjelovanju dalmatinskih izlagača na državnim i svjetskim izložbama. Zagovara se proizvodnja, stvaranje viška rada i trgovina, uklapanje Dalmacije u carinski sustav Monarhije, izgradnja željeznica i puteva, koji će povezati Dalmaciju sa širokim gravitacionim područjem. Poduzete su akcije oko osnivanja Akademije u Zadru i stručnih škola, ali ta inicijativa nije oživotvorena.