O jedinstvenom jeziku filozofije i znanosti i o interpretaciji govora

Sažetak

Interes lingvistike za jezik razlikuje se od interesa filozofije: prva je zaokupljena problemima strukture pojedinačnih jezika, dok se druga bavi mogućnošću izgradnje jednog jedinstvenog univerzalnog jezika. Tek pojavom suvremene logike postaje moguća filozofska interpretacija (univerzalnog) jezika (koja može biti korisna npr. lingvistima). Ali utemeljenje tog jezika treba vanjsku podlogu - sve njegove termine trebamo svest! na termine jedne pojedinačne znanosti. Otud teza fizikalizma, koja tvrdi da su semantički pojmovi neopravdani, ako ih ne objasnimo fizikalističkim, dakle ne-semantičkim pojmovima. Uvjet je toga da ni jednu znanost ne možemo odrediti njezinim vlastitim terminima, a da postoji barem jedna znanstvena osnova (npr. fizikalizam), koja se može opravdati vlastitim terminima, dakle na jedan refleksivan način. U suvremenoj lingvislici (generativna gramatika) pored razmatranja empirijskih propozicija traži se i epistemološku podgrađivanje teorije jedinstvenim jezikom znanosti (npr. biologije). Jedna nova interesantna teza tvrdi da to podgrađivanje nije nužno, dakle da možemo graditi interpretaciju jezika rte obazirući se na epistemološku podlogu - naglasak prelazi na interpretaciju odsjeka i argumentaliviii postupak.