Značenje vladavine Anžuvinaca za hrvatske zemlje, napose za Dalmaciju

Sažetak

Dolazak dinastije Anžuvinaca na ugarsko prijestolje znači u odnosu na starije dugogodišnje razdoblje vladavine Arpadovića korjenitu promjenu u strukturi državne vlasti. Dok su Arpadovići svoju vlast temeljili na svojim kraljevskim zemljišnim posjedima i tako omogućili stvaranje većih posjeda i drugim feudalcima, već je prvi Anžuvinac Karlo I, a zatim njegov sin i nasljednik Ludovik organizirao novi stalež vitezova, po francuskom uzoru, direktno ovisan o kraljevskoj vlasti, na koji se mogao osloniti suzbijajući prevlast moćnijih feudalaca. Autorica prikazuje prilike posebno u Hrvatskoj, pa u Slavoniji i Dalmaciji ističući kako su se te promjene odrazile u pojedinom području ovisno o teritorijalnim specifičnostima. Gradske komune u Dalmaciji, u stalnoj oporbi Veneciji i u težnji za što jačom povezanošću sa zaleđem vidjele su u Ludoviku Anžuviricu svog saveznika i zaštitnika. Ta se zaštita s njegove strane mogla dobiti dokle god je on težio za održavanjem vlasti u Napuljskom kraljevstvu. Kad je to napustio, Dalmacija je dospjela u drugi plan njegovih političkih interesa, tako da je jedini Zadar zbog direktne ugroženosti sa strane Venecije mogao u njegovoj vlasti vidjeti zaštitu.