Komunalna društva u Dalmaciji u anžuvinskom razdoblju

Sažetak

Analiziraju se ekonomske i društvene prilike u dalmatinskim komunama u datom razdoblju. U prvom dijelu govori se o geoprivrednoj situaciji pojedinih dalmatinskih gradova, što je bio osnovni preduvjet njihovom razvoju, ističe se razlika između otočkih »zatvorenih« gradova i kopnenih, onih na obali koji su bili otvoreni prema zaleđu kuda se usmjeravala trgovina. Razlike postoje i u teritoriju s agrarnim površinama što ga je u geofizičkim datostima mogao razviti pojedini grad. U drugom dijelu radnje govori se o ekonomskoj dinamici temeljenoj na osnovnim oblicima ondašnje privrede, a u trećem se ukratko upozorava na klasne razlike unutar komunalne strukture. U zaključku autor ističe da su komunalna društva u Dalmaciji u anžuvinskom razdoblju doživjela svoj krajnji razvojni rast u prvom redu zato što je tada bila omogućena potpuna integracija sa zaleđem. Najbrži ekonomski rast između 1355. i 1409. god. očituju Dubrovnik i Zadar, ali se uspon primjećuje i drugdje, npr. u Splitu. Nakon 1409. sve dalmatinske komune doživljavaju ne samo razvojnu stagnaciju nego i pad, osim Dubrovnika, koji je ostao izvan domašaja Venecije.