Paško-zadarski odnosi tijekom 14. stoljeća

Sažetak

U srednjem vijeku Pag je sve do konca 12. st. bio u neposrednoj vlasti Zadra. Tek kada se Zadar odmetnuo od Mletačke vlasti, 1192. Mlečani otimlju Zadranima Pag i omogućavaju Pažanima da organiziraju svoju upravu pod mletačkim knezom. Kad se Zadar 1311. pobunio protiv Venecije, Pag nije slijedio njegov primjer, a to je učinio i 1345. godine. U razdoblju od 1311. do zadarskog odmetnuća (1345.) sve su učestaliji sukobi između paške i zadarske općine. Međutim, ovog puta uz Pag stoji i Venecija i popušta paškim traženjima jer je uvjerena da su Pažani itekako dobri saveznici u datom trenutku i jezičak na vagi u cjenjkanju sa Zadrom. Nakon 1345. Pag je pod mletačkom vlašću u istom položaju poput ostalih komuna: ima vlastito vijeće, suce i općinske organe, a kneza dobiva iz Venecije. Ipak, Pažanima je mletačka vlast daleko podnošljivija od zadarske. Događaji nakon 1358., kada Ludovik bez nadoknade prepušta Zadranima Pag, presudni su za daljnji tok paške povijesti. Pritisnuti zadarskom samovoljom i poniženi poput robova Pažani 1393. dižu oružanu bunu koju Zadrani u krvi ugušuju, ali i gube vlast nad otokom presudom Ninskog sabora 1396. godine. Kralj Sigismund je u svom privilegiju izdatom Pažanima 25. veljače 1397. potvrdio zaključke ninskog sabora uz određene uvjete. Pristavši uz njegovog protivnika, Ladislava Napuljskog, dobivaju Zadrani 1402. od njega Pag i osvećuju se onim Pažanima koji su na saboru u Ninu branili interese svoje općine. Zadrani pogubljuju najistaknutije paške prvake, ukidaju vijeće i sami postavljaju općinske činovnike. Već 1409. prodao je kralj Ladislav Zadar, Novigrad, Vranu i Pag (jedini posjed u Dalmaciji) Mlečanima za 100000 dukata, kao i sva prava na Dalmaciju. U kolovozu iste godine uzimlju Mlečani Pag i više ga nikada ne vraćaju Zadranima.