Nakit 14. stoljeća u Hrvatskoj i Bosni

Sažetak

Ova je radnja prvi pokušaj da se izdvoje karakteristični oblici nakita u vrijeme anžuvinskc vlasti u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni. Najrasprostranjeniji tip nakita je naušnica sa tri jagode izrađena u tehnici filigrana i granulacije. Najsigurniji oslonac za njihovu dataciju jesu zatvoreni grobni nalazi s novčićima 14. st. i dvije ostave srebrnog novca s poč. 15. st. koje su sadržavale i taj nakitni tip. Za srednjovjekovne dijademe iz nekropola autor utvrđuje da su dijelovi kape a ne dijademe, upozoravajući na predstavu ženskog lika na konzoli zvonika splitske stolnice iz druge pol. 14. st. Najviše pažnje posvećeno je srebrnom pojasu sastavljenom od više desetaka metalnih pločica, a pronađenom na groblju sv. Spasa na Vrelu Cetine. Identificira ga s »bosanskim pojasevima« koji se spominju u izvornoj građi 14, i 15. st. a produkt su zapadnoevropskih zlatara koji su u tom razdoblju djelovali u dalmatinskim komunama. I svu ostalu nakitnu produkciju 14. st. autor smatra proizvodom dalmatinskih zlatarskih radionica a ne imaginarnih »domaćih« zlatara na terenu srednjovjekovne Hrvatske,