Osobitosti hrvatske književnosti krajem 14. stoljeća

Sažetak

Vladavina Ludovika Anžuvinca i širenje viteškog staleža u Hrvatskoj imalo je odraza na našu književnost. Četrdesetih godina XIV. st. nastaju prvi tekstovi pisani latinicom na pučkom hrvatskom jeziku (zadarski »Red i zakon« ženskog dominikanskog samostana, »Šibenska molitva«, vjerojatno zadarska »Žica svetih otaca«, Vatikanski molitvenik, Korčulanski lekcionar), u tokom XIV. st. glagoljska crkvena književnost oslobađa se strogih okvira i dobija više pučki karakter. Iz 1380. god. potječe zbirka pjesama u jednom pariškom glagoljskom kodeksu, koja očituje mističnu kontemplativnosti tipičnu za  kasni srednji vijek. Viteški svijet i duh očituju se u pjesmi o sv. Jurju, koji se opisuje kao srednjovjekovni vitez. Osamdesetih godina XIV st. zabilježeni su u posjedu zadarskih građana primjerci profanih literarnih djela - romana, od kojih neki i na hrvatskom jeziku. U tom kompleksu ističe se glagoljski misal što ga je vlastoručno napisao 1368. god. ličko-kninski knez Novak, vitez iz kruga kralja Ludovika.