Zadar u doba prvih veza s Anžuvincima 1269.—1280.

Sažetak

Zadarsko XIII stoljeće u svojoj bogatoj povijesti uporne borbe za samostalnost i pripadnost hrvatskom zaleđu i kraljevstvu bilo je puno dramatičnih obrata, velikih uspjeha i poraza, ali isto tako je obilježeno stalno prisutnom željom počinjati iznova. Oporavivši se od političkih i ekonomskih posljedica neuspjele pobune iz 1242. godine Zadrani u već znatno skučenim mogućnostima učvršćuju svoje gradske institucije, uljepšavaju izgled grada, podižu nove crkve, dovršavaju 1202. godine teško oštećenu katedralu, razvijaju zanatstvo i umjetnost a iznad svega trgovinu, koja će im donositi glavne izvore prihoda i podizati im ugled kod kuće i u svijetu. Tada dolazi i do prvih kontakata rođonačelnika napuljske Anžuvinske dinastije Karla I. s ovim gradom. Njegove veze sa Zadrom i sa Zadranima bijahu prvi most Anžuvinaca prema Hrvatskoj i Ugarskoj, dinastije koja će odigrati značajnu ulogu kako u povijesti Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva uopće, tako i u životu Zadra na poseban način. Zadar je bio njihova prva i posljednja postaja na tlu Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva.
Prema objavljenim registrima anžuvinske kancelarije, u vremenu od 1269. do 1280. godine Zadar nam se pokazuje kao grad čija luka ima prioritetnu ulogu u vezama Karla I. Napuljskog s kraljevskim dvorovima najprije Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva a zatim Srbije, Bugarske i Češke. Preko Zadra s Napuljskim kraljevstvom saobraćaju i templari i ivanovci. Zadarski trgovci slobodno trguju po Napuljskom kraljevstvu i izvoze robu iz njegovih luka. Pojedini Zadrani posuđuju Karlu I. pozamašne sume novca zbog čega je on blagonaklon prema svim građanima prijateljskog grada. Preko Zadra se krojila budućnost jednog značajnog dijela Evrope, a na poseban način budućnost Hrvatske, odnosno Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva. Sve je to davalo Zadru i Zadranima privilegirani status grada koji će znati cijeniti svoju vrijednost i koji će se u danom momentu odlučno opredijeliti za vrhovnu vlast najmoćnijeg Anžuvinca na hrvatsko-ugarskom prijestolju, Karlova praunuka Ludovika I, čija će žena Jelisavela Kolromanićka ostaviti Zadru najljepši kulturno-religiozni spomenik anžuvinskog perioda kod nas, škrinju sv. Šime.