Jezik, pojedinac i društvo

Sažetak

Cilj ovog članka je da razmotri ideje određenih marksistički orijentiranih učenjaka koji se bave problemom odnosa jezika, pojedinca i društva. Izlaganje počinje kratkim pregledom Marksovih ideja o ulozi društva koje ono ima u formiranju svijesti pojedinca u stvarnim životnim situacijama. Zatim se govori o stavovima Lava Vigotskog oko problema intelektualnog razvoja djece, a na široj kulturnoj razini o eksperimentu Aleksandra R. Lurie u kojima se dokazuje kako dolazi do kognitivnog razvoja kod pojedinaca nakon provedenih društvenih promjena. Izlaganje se završava diskusijom ideja Valentina N. Vološinova o problemu jezika, pojedinca i društva i načina na koji se pojedinac integrira u društvu pomoću jezika. Sva tri pristupa na svoj specifičan, ali u osnovi i zajednički način, vide pojedincu kao kompleksnu formaciju koja se izgrađuje interakcijom u određenoj sredini. Sva tri autora vide svijest (tj. pojedinca) kao odraz objektivnog svijeta, životna situacija određuje svijest i ona utječe na razvoj pojedinca koji se adaptira kako bi bolje upoznao sredinu i njene zakone. Društveno biće prethodi društvenoj svijesti, a obe su objedinjene putem jezika.