Podrobnijih analiza Goranova jezika dosad nije bilo, a u ovome radu autor jezične značajke zbirke Ognji i rože prikazuje obradbom osnovnih glasovnih, akcenatskih, morfoloških, tvorbenih, sintaktičkih i leksičkih osobina. Jezik te knjige uspoređen je s Goranovom ranom kajkavskom lirikom, a usmjerena je pažnja i na razlike između lukovdolskoga govora i jezika analizirane knjige. U nastojanju da ostvari što sugestivniji umjetnički izraz, pjesnik nije u potpunosti ostvario svoje teoretske principe o dijalektalnoj poeziji, pa su u Ognjima i rožama prisutna i odstupanja od lukovdolskoga idioma.
