Kad se Iskra pojavila 1884. godine, u hrvatskoj su se književnosti vodile žučne polemike i rasprave oko teoretskih pitanja vezanih za realizam, naturalizam i verizam. U spomenutim polemikama što isu se vodile između konzervativnog Vijenca i lilberalno-pravaške Hrvatske vile, Iskra je ustala protiv kumičićevsko-pravaškog radikalizma u literaturu i stala na stranu Vijenca i njegova glavnog ideologa Josipa Pasarića, zalažući se za šenoinski program koji je uz estetsku naglašavao i moralnu i prosvjetnu funkciju knjige u našem narodnom životu.
