Desetak objavljenih knjiga, od kojih preko polovice romana, predstavljaju doprinos Nina Palumba razvitku suvremene talijanske književnosti. Uvjeren da umjetnička riječ treba nositi u sebi takvu snagu kazivanja da djeluje kao svjedočanstvo, ovaj pisac pretražuje one društvene predjele gdje se kriju ljudi potencijalne ili stvarne žrtve sistema vlasti. Na tim ljudima, koje je država ili vlast iskoristila, a zatim odbacila i protjerala na periferiju života, zadržava se pažnja pisca sve do posljednjih romana kada je realistički način predočavanja zamijenjen tehnikom i riječima. To je uzrokovalo bijeg junaka iz realnog svijeta i osiromašenje poruka koju je autor želio iskazati.
