John Barth: njegove fikcije, zbilje i povijesti

Sažetak

Čitanje Priobalnih priča (1987) omogućuje autoru članka da se usredotoči na dvostruko kretanje, u djelima Johna Bartha, za jedno od kojih je vjerojatno da će se predvidjeti u kritičkim osvrtima čija je glavna nakana da Bartha predstave kao metafikcionalista. Uvažavajući tu stranu njegovih romana, ono što bismo mogli nazvali strategijama imaterijalizacije, autor se osvrće na Barthovo djelo od Ploveče opere (1956) do Himere (1972). Nalazi se potkrepljuju osvrtom na Pisma (1979), roman koji u izobilju nudi dokaze metafikcionalnosti Barlhova djela, ali u kojemu se istodobno osjeća i oprečna kretnju, sile zemljine teže i pritisci zbilje. Izdvajaju se zajednička geografska pozadina njegovih romana i činjenična povijest nazočna u njima kao dokazni materijal koji ide usuprot Barlhovim strategijama imaterijalizacije. U zaključnim opaskama, autor uopćava svoje nalaze i pokazuje kako se oni tiču vječnog pitanja fikcije i zbiljnosti.