Fonetika rečenice u nastavi njemačkog jezika kao stranog

Sažetak

Polazeći od praktične nastave fonetike njemačkog jezika kao stranog postavlja se pitanje, kako obuhvatiti ona obilježja izgovora njemačke rečenice koja imaju normativan karakter, pa stoga trebaju poslužili kao teoretska podloga u nastavi fonetike. Medu postojećim priručnicima iz gramatike i fonetike koji su namijenjeni nastavi njemačkog jezika kao stranog nema nijednog koji bi, s jedne strane, obuhvatio sve važne fonetsko-fonološke pojave u njemačkoj rečenici, a koje bi, s druge strane, bile prezentirane na jednostavan pa zato prihvatljiv način. To nas je potaklo da prikažemo neke od najvažnijih fonetskih osobina njemačke rečenice, kako bi učenici, kojima je materinski jezik hrvatski ili srpski, od toga imali praktične koristi. Prvenstvenu smo pažnju posvetili mjestu rečeničnog akcenta, logičkoj pauzi i razdiobi izričaja na manje akcenatske cjeline. Pritom smo bili svjesni poteškoća koje nastaju kad se iz kompleksa prozodijskih obilježja rečenice (a taj se kompleks obilježja uvijek aktualizira istovremeno) nastoje Izdvojiti i izolirano opisivati samo neka od njih. Pravilima smo pristupili kontrastivno, jer nam je namjera bila da upozorimo na razlike između njemačkog i hrvatskog ili srpskog, a one su jedan od razloga nastajanju pogrešaka.