Neorealizam i motivi sela kod talijanskih i hrvatskih pisaca

Autor(i)

  • Glorija Rabac-Čondrić Filozofski fakultet u Zadru

DOI:

https://doi.org/10.15291/radovifilo.1586

Sažetak

Djelovanje sterilne umjetnosti pod njegom fašizma počelo se povlačiti uoči rata da bi stalo čim je uspostavljen mir pod pritiskom dokumentarno obojenog realizma. Unutarnji glas savjesti navodio je talijanskog pisca da spasi književnost izmučenu dvadesetogodišnjim mistifikacijama i obmanama, da je izliječi od euforije i laži fino umotane u prazni estetizam ili u patriotsku pergamenu. Generacija talijanskih pisaca, koja je sazrijevala između dva rata, opredijelila se za novu neorealističku koncepciju stvaralačkog čina i kreče u potragu za novim izvorima nadahnuća zaustavljajući pažnju na socijalnim motivima obilato prisutnim u ruralnoj sredini. U par decenija neorealizam je uhvatio duboke korijene što se odrazilo na mnoštvu knjiga koje su nosile u sebi nove, ljudske poruke. Veliki broj njih preveden je na hrvatskosrpski jezik već pedesetih godina. U ovom radu istraživanja su usmjerena na otkrivanje dodirnih niti Između djela neorealista koji su svoje kazivanje usredotočili na selo i nekih romana dalmatinskih pisaca — Vladana Desnice i Mirka Božića na primjer — koji su medu seljacima pronašli uzvišeni smisao pričanja. Uspoređujući Fontamaru I. Silonea, Krist, se zaustavio u Eboliju C. Levija, Zimsko Ijetovanje V. Desnice i Kurlane M. Božića autor dolazi do konstatacije da su se pomenuti pisci uputili na selo iz sličnih pobuda, da su preskočili ograde klasičnog načina izlaganja stvari, da su postavili sebi kao cilj očitovanje istine o jednom s vremenom mistificiranom ljudskom bitisanju. Njima se desetak godina kasnije pridružuje Fulvio Tomizza svojim prvijencem Materada (1960). Iz navedenih djela izbija težnja da se kroz povijesnu determinantnu predoči sudbina odbačenog svijeta, koji »životari na ivici ponora«, čiji je duh srastao sa zemljom i umrtvio, da književnu riječ stave u službu čovjeka koga od pamtivijeka pogađa nepravda, koji je najveća žrtva civilizatotskog procesa. Motivi sela našli su dostojno mjesto u književnom stvaralaštvu kome je otvorio put neorealizam, čiji je glas dopro i do dalmatinskih umjetnika.

Reference

Pane e vino, Milano 1955, str. 43.
»Un altro realismo«, u: Aut-aut, sett. 1962.
Vasco Pratolini, u: La table ronde, Paris, N. 131, nov. 1958, str. 103.
Zimsko ljetovanje, Zagreb 1950, str. 12.
Carlo Levi. Prefazlone ai Contadini del Sud — L'uva putanella di Rocco Scotellaro, Bari 1964, str. XII.
Šime Vučetić. u: Mirko Rožić, Izabrana djela — Kurlani — Colonnello — Pripovijetke — Pravednik. Zagreb 1980, str. 16.
La letteratura americana e altri saggt, Torino 1951. str. 219.
La poesia neorealista italiana, Milano 1977, str. 7.
Fontamara, Sarajevo 1952, str. 5.
Cristo si e fermato a Eboli, Milano 1958, str. 10.
Mirko Božić, Izabrana djela-, Kurlani-Colonnello — Pripovijetke — Pravednik, Zagreb 1980, str. 39—40.
Lessico famigliare, Torino 1963, str. 172.
Fulvio Tomizza, »Autoritratto«, cit. iz M. Nairotti, Invito alia lettura di Tomizza, Milano 1979, str. 21.

Preuzimanja

Objavljeno

05.03.2018.

Broj časopisa

Rubrika

Izvorni znanstveni rad