U prvim decenijima dvadesetog stoljeća, u okvirima, hrvatske književne avangarde, okupio se u Krležinoj sjeni niz stvaralački raspoloženih, socijalno, politički i duhovno srodnih autora. Iz užeg Krležina kruga to bi mogli biti: A. B. Šimić, A. Cesarec, U. Donadini, G. Krklec, a iz kruga bližih i daljih prethodnika morala bi se navesti imena: F. Galovića, A. G. Matoša, J. P. Kamova; zatim S. S. Kranjčevića, koji po suštini glavnih svojih pjesama pripada dvadesetom stoljeću, i A. Kovačića, koji svoj život — djelo jest okončano u devetnaestom, ali koji se po specifičnim fragmentima tog djela smatra začetnikom naše moderne i avangardne književnosti 20. vijeka. Tome — takvu netom označenom proširenom krugu mogao bi se, za razdoblje neposredno nakon prvog svjetskog rata i za prvu polovicu dvadesetih godina, nadodati niz dramskih — u Krležinoj gravitacionoj sferi djelujućih — autora.
