Već i sumaran pogled na hrvatsku renesansnu književnost otkriva kako značajno mjesto u njezinu konstituiranju, pored drugih, ima antička kultura. Nedvojbeno o tome, kraj svega ostaloga, svjedoče djela brojnih hrvatskih latinista kao i djela također brojnih pisaca hrvatskog izraza, u istom razdoblju. Iz toga golemog kompleksa kao predmet raspravljanja izdvojio bih reflekse antičke komedije (prvenstveno Plautove i Terencijeve) u djelima komičkog žanra u hrvatskih pisaca XVI stoljeća.