Glagolski vid i relativno vrijeme

Autor(i)

  • Miroslav Kravar Sveučilište u Zadru

DOI:

https://doi.org/10.15291/radovifilo.1604

Sažetak

Glagolske kategorije vida i vremena, koliko god različite u svom gramatičkom izražaju, sve se više svode na zajednički pojmovni sadržaj »vremena« (engl. time), koje se onda lingvistički ostvaruje ili kao »unutrašnje« vrijeme, tj. vid, ili kao vrijeme »vanjsko«, tj. tempus (engl. tense). Ali različiti istraživači, vođeni ovom ili onom predodžbom o vidu, rješavaju pitanje zajedničke podloge dviju kategorija na različit način. U ovom se prilogu radi o mnogo konkretnijem slučaju odnosa između vida i vremena: ovdje se, na primjerima većega broja više ili manje poznatih jezika i jezičnih skupina, dakle tipološki-komparativno, analizira vremenska Jcad-rečenica kao opći vidski kriterij u službi relativno-vremenskoga odnosa. Kao tipičan primjer uzimlje se ruska rečenica Kogda solnce z a h o d it/z a jd ë t, (togda) my vyhodim v gorod —, gdje vidska suprotnost zahodit/zajdët izražava ujedno i relativno-vremenski odnos istovremenosti odnosno prijevremenosti. To vrijedi, dakako, samo za »vidske« jezike kao što su grčki, stari i novi, i slavenski, a donekle i engleski, dok u drugim jezicima istu službu vrše ili vremenski oblici ili, štaviše, sam glagol kao takav. To će reći da izražavanje relativnoga vremena u kad-rečenici angažira različite glagolske kategorije ili/i razine, tako da se — bar u okviru jezika o kojima je ovdje riječ — može utvrditi trojna tipologija njezine strukture, i to: 1) kad + vidska jedinica (grčki i slavenski; engleski) 2) kad + vremenska jedinica {latinski, romanski, njemački) 3) kad + glagolska jedinica (npr. njemački; latinski i romanski). Osim toga, kađ-rečenica se može primjenjivati s uspjehom kao opći vidski ključ prilično široka, iako ne univerzalna značenja, tj. ona može identificirati i prisutnost i odsutnost vidskih obilježja u danom jeziku, a također razinu na kojoj ona funkcioniraju. A ova može biti: 1) gramatička: a) morfematska (grčki) b) leksematska (slavenski) c) frazematska (engleski) 2) leksička: a) leksematska (npr. latinski) b) frazematska (npr. romanski) 3) kontekstualna, tj. izvanglagolska (osobito njemački). Stroža je raspodjela u tom smislu, osim u vidskim jezicima, dosta rijetka; obično različiti tipovi dolaze jedan uz drugi. Razumije se samo po sebi da su, s obzirom na mnoštvo jezika, mogući i drugi tipovi, koji se služe drugim gramatičkim postupcima u istu svrhu.

Reference

B a z e ll, Ch. E. 1966. »Linguistic Typoloigy«, now in P. D. S tr e v e n s : Five Inaugural Lectures, 29 ff., Oxford. B o n d a rk o , A. V. 1971. Vid i vremja russkogo glagola, Moskva. B ru g m an n , K. and D e lb riic k , B. 1916. Grundriss der vergleichenden Grammatik der indogermanischen Sprachen II 3, 2, Strassburg. C o se riu , E.: lectures on tense and aspect in Romance exposed by W. Dietrich, Der periphrastische Verbalaspekt in den romanischen Sprachen, 133—150, Tubingen 1973; cf. my review of the book in IF 80 (1975), 248 ff. D e b ru n n e r, A. 1950. E. Schwyzer and A. Debrunner, Griechische Grammatik II, Miinchen. D re s s le r, W. 1968. Studien zur verbalen Pluralitat (= Sitzungsberichte Č)AW 259, 1), Wien. G a 11 o n, H. 1976. The Main Functions of the Slavic Verbal Aspect, Skopje. G rebe, P. 1966. Grammatik der deutschen Gegenwartssprache <= Der grosse Duden 4), Mannheim. G re e n b e rg , J. H. 1970. »The Role of Typology in the Development of a Scientific Linguistios« in L. Deszii and P. Hajđu; Theoretical Problems of Typology and Northern Eurasian Languages, Buđapest. G re v isse , M. 1953. Le bon usage, Gemlbloux-Paris. G u illa um e, G. 1929. Temps et verbe: Theorie des aspects, des modes et des temps, Pariš. J e s p e rs e n , O. 1955. The Philosophg of Grammar, London. J o o s, M. 1968. The English Verb, Madison-Milwaukee-London. K o 11 n, H. 1968. »Zur Definition des Vehbalaspekts«, Scando-Slavica 14, 131 ff. K o sch m d ed er, E. 1929. Zeitbezug und Sprache: Ein Beitrag zur Aspekt- und Tempusfrage, Leipzig-Berlin. K ra v a r, M. 1961. »An aspectual relation in Latin; The opposition imperfect :
perfect«, Romanitas 3—4, Rio de Janeiro. — 1968. »Zur Frage des lateinischen Verlbalaspekts«, Antiquite vivante 18, 49 ff. — 1970. »Approche syntaxique en matiere d’aspect verbal«, Actes du Xe Congres International des linguistes II, Bucarest. K u ry lo w ic z , J. 1964. The Inflectional Categories of Indo-European, Hei- delberg. — 1974. »Universaux liinguistiques«, Proceedings of the XIth International Congress of Linguists I, Bologna. L a n g a c k e r, R. W. 1973. Language and its Structure, New York-Chicago- Atlanta.
M as lov, Ju. S. 1977. »Prinziplen und Methoden der kontrastiven Aspekto- logie«, oral lecture at the XIIth Congress. M usić, A. 1902. »Zum Gdbrauche des Praesens verlbi perf. im Slavisohen«, Archiv fur Slavische Philologie 24, 475 ff. P o 11 a k, W. 1960. Stuđien zum ’Verbalaspekt’ im Franzosischen, Wien. S a f a r e w i c z, J. 1963. »Note sur l’aspect verbal en slave et en indo-europeen«, Linguistique balkanique, BAN, 7/2, 145 ff. S a n c h e z -R u ip ć re z , M. 1954. Estructura del sistema de aspectos y tiempos del verbo griego antiguo, Salamanca. S c h n e id e r, R. and U h lig , G. 1910. Apollonii Dgscoli quae supersunt III (= Grammatici Graeci 2), Lipsiae. T om pa, J. 1968. Ungarische Grammatik (= Janua linguarum: Series practica 96), The Hague-Paris. V en d r yes, J. 1946. »La comparaison en linguistique«, BSL 42, 1 ff. W a c k e rn a g e l, J. 1926. Vorlesungen iiber Syntax I, Basel.

Preuzimanja

Objavljeno

16.04.2018.

Broj časopisa

Rubrika

Članci