O nekim književnim funkcijama epidemije

Sažetak

Od svih smrti kojima čovjek podliježe, epidemija — koja ga u masama tamani jezovitom i samotnom smrću — najviše je zaokupljala ljudsku maštu. Gotovo neprimijećena od historičara, tema epidemije je naprotiv obilno iskorištavana u književnosti od najstarijih vremena do danas na najrazličitije načine, već prema generacijama, književnom temperamentu i vrsti, strukturama djela i namisli pisaca kao i prema željenim ciljevima. Pokušali smo, na temelju malog broja djela, uspoređujući etiološku fazu epidemije i njezine posljedice, rasvijetliti neke od funkcija Bolesti u književnosti. U toku toga prvog pristupa, veoma nepotpunog, otkrili smo nekoliko metaforičkih funkcija filozofske, etičke, političke i didaktičke prirode, i nekoliko čisto tehničkih funkcija vezanih za formu i samo postojanje pisanja. Htjeli smo prije svega pokazati da tema epidemije obuhvaća totalitet tema kojima se obično napaja fond naših književnosti: sudar užasa i svakidašnjice, komparativna analiza ljudskih osjećaja, problem društvenih slojeva, autoriteta i vlasti, gradske i seoske sredine, opći problemi vjerovanja, itd. Ne ulazeći u estetski problem odnosa umjetnosti i stvarnosti, više nam je bilo stalo do toga da postavimo neka pitanja nego da na njih damo odgovore. Nadamo se da smo time barem pobudili zanimanje za znanstveno izučavanje te značajne teme, izučavanje koje bi tek trebalo poduzeti.