Postoje pjesnici koji su hirovitom igrom slučaja s nepravom zapostavljeni, ponešto zaboravljeni, i reklo bi se, koji još čekaju negdje u pretincima da ih »otvorimo« kako bi nam pokazali bogatstvo svoga sadržaja. Jedan od takvih je i Iwan Goll. Kada se god piše o tom ekspresionističkom pjesniku, neizostavno je potrebno istaknuti da je on pjesnik i njemačkog i francuskog književnog izraza (a pisao je i na engleskom), kozmopolit koji nije imao svoje domovine i koji je u simboličnoj ličnosti Ivana bez Zemlje uspješno utjelovio svoju sudbinu. I on sam, govoreći o sebi, iznosi te podatke kao najhitnije. Posve je shvatljivo da su navedene činjenice znatno utjecale na Golla i odredile poetsku viziju ovog osamljenika i lutaoca unatoč vlastitoj volji, čovjeka čiji su korijeni iščupani iz tla, te on cijeli svoj život poput Ahasvera traži spokoj, ne nalazeći ga ni na zemlji ni u sebi samom.
