Dalmatski jezik, koji se razvio iz latinskog i kojim se govorilo u dalmatinskim gradovima i na otocima u srednjem vijeku, prisutan je i dan-danas u našim dalmatinskim dijalektima, zahvaljujući određenom broju dalmatsko-romanskih leksičkih relikata. U ovom članku objasnila sam četrdesetak romanskih posuđenica, zabilježenih u humorističkim i književnim tekstovima u listu Slobodna Dalmacija, kojima Petar Skok, u svom Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, pripisuje upravo to dalmatsko-romansko porijeklo. One se odnose na običaje, pokućstvo, nošnju, biljni i životinjski svijet, pomorsku i ribarsku terminologiju itd. Dalmatsko-romanski leksički relikti koji se odnose na pomorsku i ribarsku terminologiju, naročito nazive riba, još se uvijek nalaze u svakodnevnom govoru. Međutim, veći dio njih sve je manje u upotrebi i sve je teže razumljiv, čak i onom dijelu stanovništva koje govori isključivo dijalektom, zbog drugih ekstralingvističkih faktora.
