Neke značajke Kornatske toponimije

Sažetak

Kornatsko je otočje po svom smještaju, geomorfologiji i tipu nastanjenosti jedinstvena otočka skupina na Jadranu. Tragovi čovjekova prisustva u ovom prostoru datiraju još iz neolita. Potopljeni ribnjaci, vivariji i solane govore da se već u doba Rimljana u Kornatima vodila živa ekonomsku aktivnost, U XVII st. oni su uz Hvar i Vis najznačajniji ribolovni akvatorij na Jadranu, prvenstveno zahvaljujući Salima koje se kao ribarsko središte spominje još u ranom srednjem vijeku. II XVII st. Vlasnici kornatskih pašnjaka dovode u Kornate kao kolone stanovnike s otoka Murtera, tako da se od 1627. u Kornatima nalaze dva tipa stanovništva: na velikim otocima (Kornnt, Zut, Sita) težaci i pastiri — s Murtera, a na moru i uz male oloke — ribari iz Sali. Ova dva stanovništva praktički ne dolaze u dodir jer je svako orijentirano na isvoju aktivnost i na »svoje« geografsko područje, što će odlučujuće utjecati na konstituiranje kornatske toponimije. Stalna nastanjenost kornatskog kopna osiguravala je kontinuirano prenošenje loponomastičkih informacija, pa je ova toponimija stabilna, bez oscilacija i varijanata u nazivima. Suprotno tome, toponimija malih otoka i priobalja izložena je raznim imenodavcima, ribarima sa svih strana, koji nisu mogli zbog nedovoljne prisutnosti osigurati stalnost prenošenja naziva. Stoga su različiti nazivi za isti geografski objekat na ovom terenu gotovo pravilo. Druga značajna pojava koju susrećemo u Kornatima je proces toponimizacije apelativa. Toponomastičke imenice u različitim kontekstima, zavisno od potrebe za identifikacijom, postaju toponimi. Ukoliko se nalaze u blizini kornatskih naselja ili mjesta značajne ekonomske aktivnosti, oni to i ostaju. Drugi, udaljeni od takvih mjesta, ponovno se vraćaju u dotoponimijsko stanje.