Nova zavičajna ili anti-zavičajna književnost

Autor(i)

  • Goran Lovrić Sveučilište u Zadru

DOI:

https://doi.org/10.15291/radovifilo.1677

Sažetak

Anti-zavičajni roman (Anti-Heimatroman) je književni žanr koji je 60-tih i 70- tih godina nastao u Austriji, gdje je i doživio najveću popularnost. Među književnim teoretičarima ne vlada potpuno suglasje u vezi samoga naziva i korpusa djela toga žanra. Jedni zastupaju tezu o radikalnom anti-zavičajnom romanu i taj žanr oštro ograđuju od tradicionalnog zavičajnog romana (Heimatroman). Posljedica toga je da se pri odabiru djela koje svrstavaju u taj žanr ne pridržavaju najvažnijih žanrovskih konstanti koje vrijede za zavičajnu književnost, a što se posebno odnosi na seosko-agrarni prostor kao mjesto odvijanja radnje. Drugo tumačenje se zasniva na tezi o kontinuitetu književnog žanra zavičajnog romana, i kao osnova tumačenja žanra uzima se Rossbacherova tipologija zavičajnog romana. To znači da se samo ona djela koja sadrže minimum žanrovskih konstanti mogu ubrajati u transformirani zavičajni roman, čime se negira anti-zavičajni roman kao zaseban žanr. Uspoređujući te dvije teze, može se ustvrditi da je naziv anti-zavičajni roman prikladniji jer bolje izražava radikalnost promjena tradicionalnog zavičajnog romana tijekom tih dvadesetak godina, dok se njime istovremeno ne negira da je taj žanr nastavljač tradicije zavičajnog romana.

Preuzimanja

Objavljeno

18.04.2018.

Broj časopisa

Rubrika

Pregledni rad