Vladimir Nazor — pjesnik moderne. Literarno-interpretacijski pristup

Sažetak

U svom radu »Vladimir Nazor — pjesnik moderne« liiterarno-interpretacijskim zahvatom u svijet Nazorova stvaralaštva autor otkriva i osvjetljava složenost, slojevitost i posebnost Nazorova pjesničkog glasa u vremenu hrvatske moderne. Od Slavenskih legenda i Hrvatskih kraljeva preko Medvjed Brunda, Istarskih priča i Lirike do Novih pjesama i Intime Nazor se stvaralački stalno mijenjao i preobražavao: javlja se kao pjesnik slavenskog Olimpa i Zemlje, mita i povijesti, sveslavenskog i nacionalnog osjećanja, rasne energije i slabosti, opojne prirode i eteričnih vizija, kao nacionalni bard i individualist, optimist i skeptik, poganin i mistik, klasicist i romantik, erudit i simbolist, fantast i mislilac, llrdk i epik, kao pjesnik vječite borbe između Dobra i Zla u čovjeku, prirodi, društvu i kozmosu pa u djelima njegovim glasovi sumnje i bola prate ditirampske ushite radosti i vedrine jedne lijepe mladosti koja čezne za ljepotom života i uzvišenim smislom Dobra, praiskonskim oblicima života i zavičajnim obalama, tim nepresušnim izvorima Nazorovih blistavih vizija svijetle slobodne misli i suncem obasjanih mediteranskih prostora što pokazuju i interpretacije pjesama »Maslina« i »Konjik«.