O Goranovim prepjevima francuske lirike
DOI:
https://doi.org/10.15291/radovifilo.1681Sažetak
Udio francuske književnosti u stvaranju Ivana Gorana Kovačića do danas je u literaturi o tom piscu samo usputno dodirivan, iako zaslužuje posebnu pažnju, jer je I. G. Kovačić od svih stranih jezika i literature najbolje poznavao upravo francuski jezik i francusku književnost. U svom radu autor nas najprije upoznaje s piščevim poznavanjem francuskog jezika, zatim daje pregled njegovih prijevoda iz francuske književnosti, kao i osvrt na njegove poglede o problemu prevođenja. U vezi s temom težište je rada postavljeno na prepjeve francuske lirike te se daje prikaz Goranovih prevodilačkih postupaka na temelju analize pojedinih prepjeva Baudelairea (»Abel et Cain«), Gautiera (»La Source)« i Rimbauda (»Le Dormaur du Val«, »Ophélie«, »-Bonheur«). Autor zaključuje da Goranovi prepjevi s francuskog ne predstavljaju u hrvatskoj prijevođnoj književnosti onako značajan doprinos kao, njegovi kasniji prepjevi engleske lirike, ali su za poznavanje izvornog stvaralaštva Ivana Gorana Kovačića značajniji od njegovih engleskih prepjeva — pjesnike koje je prevodio s francuskoga odabirao je prema unutarnjem afinitetu i gotovo svaki njegov prepjev ujedno je i putokaz za bolje upoznavanje i razumijevanje njegove vlastite lirike.