Jezične promjene i intencionalistličko objašnjenje

Autor(i)

  • Dunja Jutronić-Tihomirović Sveučilište u Zadru

DOI:

https://doi.org/10.15291/radovifilo.1691

Sažetak

U članku se ukazuje na dvije dominantne tradicije u lingvistici, socijetalnu koja proučava jezik u društvenoj sredini i asocijetalnu koju je okrenuta pojedincu kao izvoru objašnjenja jezičnih činjenica. Sličnu podjelu nalazimo u filozofskim pristupima jeziku u dva glavna pravca suvremene teorije značenja, teoriji komunikacijske namjere i istinosnim teorijama značenja. I u teoriji jezičnih promjena imamo paralelne tradicije. Postoji tradicija psiholoških objašnjenja jezičnih promjena dok se u sociolingvističkim pristupima naglašava utjecaj društvenih komponenti u jezičnim promjenama. Da li je moguće dati adekvatno objašnjenje i odgovor na pitanje zašto se, a ne samo kako se, jezik mijenja? U žarištu ispitivanja su četiri vrste objašnjenja: 1. genetsko, 2. funkcionalno, 3. probabilistlčko/statističko i 4. uzročno (dedukativno-nomičko). U članku se raspravlja o sva četiri moguća objašnjenja, pridodaje se još jedno intencionalističko i pokušava se ukazati na prednosti ovake vrste objašnjenja. U intencionalističkom objašnjenju jeziku se ne prilazi kao autonomnom sustavu, zatim se ne polazi od grupnog jezičnog ponašanja već je pojedinac polazište u objašnjenju jezičnog ponašanja. U argumentaciji se oslanja na Strawsonov pojam komunikacije kao intencije, zatim na von Wrightov pokušaj da se intencionalnost ne svede na mentalni čin već da ga se vidi integralnim dijelom onog što Wittgenstein naziva situacijom, ljudskim običajima i institucijama. U pozadini jest stav da između jezika, govornika i društva postoji takav međusobni odnos da je u objašnjenju jezičnih promjena potrebno taj odnos tako uskladiti da ni jednom elementu nije ništa bitno oduzeto a ni darovano.

Reference

Aitchison, J. 1981. Language change, Progress or Decay. London Fontana
Paperbacks.
Austin, I. L. 1962. How to Do Things with Words. Oxford: Oxford Univer- sit Press.
Chambers, J. K. i P. Trudgill. 1980. Dialectology. Cambridge: Cambridge
Univ. Press.
Bailey, Ch. 1973. Variation in Linguistic Theory. Washington: Center for
Applied Linguistics.
Delo. 6. 1984. Beograd.
Dometi. 9. 1980. »Kontekst razgovora, str. 33—79.
Dometi. 4. 1981. »Peter F. Strawson: »Značenje i istina«, str. 69—81. Dometi. 12. 1981. »Jezik komunikacija društvo«, str. 10—63.
Dometi. 4. 1984. »Glavni pravci suvremene teorije značenja«, str. 7—73. Ta-
hođer ostali članci u ovom broju.
Downes, W. 1984, Language and Society. London : Fontana Paperbacks. Fishman, A. J, 1978. Sociologija jezika. Sarajevo: Svjetlost.
Hymes, D. 1985. »Discourse: scope without depth«. International Journal of
the Sociology of Language. 58, str. 49—91.
J u t r o n i ć-T i h o m i r o v i ć, D. 1986. »Realizam u lingvističkim teorijama Filozofska istraživanja 18: 729—37,
L a b o v, W. 1966. The Social Stratification of English in New York. Washington: Center for Applied Linguistics (III iz.) 1982.
Labov, W. (ur.) 1980. Locating Language in Time and Space. New York:
Academic Press.
Labov, W. 1972. Sociolinguistic Patterns Philadelphia: Univ. of Pennsylvania
Press.
Lass, R. 1976. »C. J. N. Bailey i R. Shuy (ur.) New Ways of Analyzing Variation in English« (Prikaz) Language in Society. 5/2: 219—229.
Lass, R. 1980. On Explaining Language Change. London: Cambridge Univ. Press.
Lightfoot, D. 1979. Principles of Diachronic Syntax. London: Cambridge Univ. Press.
Lightfoot, D. 1981. »A Reply to Some Critics«. Lingua. 55/4: 351—69. Lingua. 55/4, 1981.
Miščević, N. i N. Smokrović, 1983. Namjena i čin. Zbornik tekstova iz vanja. 14/3: 583—593.
Miščević, N. i N. Smokrović. 1983. Namjena i čin. Zbfornik tekstova iz teorije činjenja. Rijeka: Izdavački centar.
Mühlhäusler, P. 1982. »Patterns of contact, mixture, creation and nativi - zation: their contribution to a general theory of language« u knjizi Ch— —J. Bailey i R. Harris (ur.) 1982. Developmental Mechanisms of Language. Oxford: Pergamom Press.
Milroy, L. i S. Margrain. 1980. »Vernacular language loyalty and social network«. Language in Society. 9/1: 43—71.
Postal, M. P. 1968. Aspects of Phonological Theory. New York: Harper & Row.
Quine, W. 1953. From a Logical Point of View. New York: Harper Torch- books.
Quine. W. 1960. Word and Object. Cambridge Mass.: The MIT Press. Romaine, S. 1982. a. (ur.) Sociolinguistic Variation in Speech Communities.
London: Edward Arnold.
Romaine, S. 1982 b. Socio-Historical Linguistics, its Status and Methodology. Cambridge: Cambridge Üniv. Press.
Romaine, S. 1983. »Historical linguistics and language change. Progress or decay?«. Language in Society, 12/2:223—239.
Strawson, P. F. 1971. Logico-Linguistic Papers. London: Methuen & Co. Ltd Searle, J. R. fur.) 1972. The Philosophy of Language. Oxford Univ. Press Theoria. 3—4. 1985. Diskusija: John Searle i Karl-Otto Apel.
W e i n r i c h, U. W. L a b o v i M. I. Herzog. 1968. »Empirical foundations for a theory of language change.« u knjizi Lehman, W. P. i Y. Makiel (ur). Directions for Historical Linguistics. Austin: University of Texas Press.

Preuzimanja

Objavljeno

18.04.2018.

Broj časopisa

Rubrika

Izvorni znanstveni rad