Specifične značajke sociolingvističke problematike u slavenskom svijetu

Sažetak

Medu pitanjima kojima se bavi sociolmgvislička znanost najzanimljivija je i najvažnija u slavenskom svijetu problematika standardnih jezika. Specifične slavenske značajke pojavljuju se tu u svim pitanjima geneze standardnog jezika (doba i način formiranja, izbor dijalekine osnovice), staiidardizacijskih procesa (pismo, /orio/gral'ija. inielektualizacija, stjecanje autonomije, funkcionalne polivalentnosti i elastične stabilnosti, izgradnja norme. terminologije i više sintakse i frazeologije, i si.), raznih odnosa s drugim standardnim jezicima (uključujući i moguće etalonske odnose) i fizionomije suvremenoga standardnog jezika. U tome se slavenski standardni jezici ne razlikuju bitno od drugih pojedinačnih standardnih jezika i/ili skupina genetski srodnih standardnih jezika, jer većih ili manjih specifičnosti ima u svim jezicima i skupinama (imaju se u vidu skupine kao što su npr. romanska, germanska, arioindijska. neke ugro-finske skupine, turkijska. bantuska, tajska, donekle i indonezijska itd.). Slavenski standardni jezici ističu se pak dvama osobitim momentima koji prožimlju sva navedena pitanja, i time se razlikuju od svih drugih skupina ili bar od velike većine. Radi se o tome da je sama činjenica genetske srodnosti imala u slavenskom jezičnom svijetu idejnu i praktično važnost  duže i intenzivnije nego bilo gdje drugdje i radi se o ulozi homogenelskoga ćirilometodskog jezičnog naslijeđa. koje se može uspoređivati samo s ulogom latinskoga i sanskrta za romanske i atioindijske jezike.