Dječja poezija Ivana Gorana Kovačića

Sažetak

I. G. Kovačić od početka književnog djelovanja upućuje stihove djeci. U pjesnički opus koji je i inače velikim dijelom obilježen tematikom djetinjstva urastaju dječji stihovi, čak i u najcjelovitije pjesničko ostvarenje Ognji i rože. Dječju poeziju najintenzivnije stvara od 1936. do 1939. kada je namještenik Hrvatskog dnevnika. Premda piše po narudžbi, ciklus Za našu djecu ima niz uspjelih pjesama. Telefonski razgovor sa zoološkim vrtom jedinstvena je pjesma u periodu između dva svjetska rata. Dječju poeziju piše na hrvatskom standardu i kajkavskom dijalektu. Na govoru zavičaja (koji u prvoj fazi nema autentičnu zavičajnu vrijednost) pored tematike djetinjstva obraduje i socijalne motive. Dječjim interesima odgovara ciklusom pjesama o barunu Vrtirepu, turopoljskom plemiću za kojeg je poticaj našao u pričama o barunu Mtinchausenu. Tragična smrt od četničkog noža prekinula je pjesnika da dovrši svoje djelo. I premda je njegovo djelo nedovršeno, radovi namijenjeni djeci koje je ostavio iza sebe otvaraju novu stranicu hrvatske dječje poezije i književnosti. Hrvatska dječja poezija u prijeđeni put od starih do novih stremljenja ugrađuje djelo Ivana Gorana Kovačića koje u svom svjetlijem dijelu razigranošću, veseljem i ljepotom i danas pogoduje recepciji najmlađe čitalačke publike.