»Sonetti zaratini« Josipa Berse

Sažetak

Godine 1902. pod pseudonimom Lorenzo Travasini, Josip Bersa objavljuje zbirku Sonetti zaratini na zadarskom dijalektu. U 58 soneta, od kojih je sastavljena zbirka, pjesnik, napustivši kozmopolitske sfere spušta se na zemlju, među sugrađane, odriče se letanja po prostranstvima, penjanja po nebu i uzdisanja za himerama, što je sve bilo prisutno u knjizi Pjesme koje su se pojavile na našem jeziku jedanaest godina ranije. Ponukana činjenicom da se ugledni arheolog, povjesničar umjetnosti i već poznati književnik predstavio pod tuđim imenom i da je kao književni izraz izabrao zadarski dijalekt, autorica je krenula u potragu za motivima koje obrađuje, za jezičnim sredstvima kojima se služi, za sadržajnim komponentama koje ispunjavaju pjesme, a prije svega za razlozima njegovog opredjeljenja. Analizom soneta nametnule su se konstatacije da se Josip Bersa odlučio za živopisnu dijalektalnu riječ da bi u svakodnevnom događanju, u gradskoj vrevi, u prolaznim susretima našao inspiraciju i pjesničke motive. Ulica mu nudi prizore, uvid u ljudske postupke, u socijalne razlike, u moralne prekršaje itd. Svoje sugrađane prati smjerom kojim su se uputili, sve do njihovih domova, gdje osluškuje glasove koji iz njih dopiru. Većinu slika u prolazu, brzinom kojom se kreću. Taj mu postupak omogućava socijalno razgraničenje, pomaže u sagledavanju prijetnje moralnom jedinstvu čovjeka i društva, prije svega obitelji. Prijetnja dolazi od civilizacije koja prodire sa Zapada. Metodom koja podsjeća na veriste, ne odvaja se od istine. Predočava je u fragmentima, najčešće u obliku crtice, skice, šale, što ne dopušta pjesniku da se razmaše, da uz narativno-destriptivne posegne i za lirskim elementima, da pribjegne stilističkim ili estetskim efektima. Najvažnije mu je bilo da prirodnošću i nedotjeranošću pravda motiv koji obrađuje, stvari koje želi iskazati, slike i prizore koje namjerava predočiti. Dijalektalni izraz, iako u biti siromašan, s naglašenim domaćim koloritom, dobio je drastičnu snagu, prožetu pučkom komikom i smišljenom ironijom. U zaključku se navodi da su umjetnički dometi zbirke Sonetti zaratini ograničeni prostorom, vremenom i samim dijalektom. S obzirom da kod autora koezistiraju jednostavnost, neposrednost i otvorenost, kritički duh i privrženost istini, soneti Josipa Berse predstavljaju se kao vjerodostojno svjedočanstvo o jednom prelomnom razdoblju kada je Zadar počeo ubrzano hvatati korak s tehničkim i kulturnim dostignućima velikih gradova i u tome se sastoji njihova vrijednost.