Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji

Sažetak

Ovaj rad se nastavlja na rezultate istraživanja P. Skoka na jadranskim otocima. On nije kritika Skokovih spoznaja, koje su odreda točne, već neka vrsta dopune i komentara. Autor veću pozornost posvećuje malim otocima i jezičnim manifestacijama u njihovu imenu. Posebno se obrađuje razlozi koji uvjetuju gramatički rod u nesonima. Pravilnost koja uglavnom vlada kod velikih i naseljenih otoka (muški rod) nije na snazi kod malih i nenaseljenih (muški i ženski). Što se tiče duljine imena otoka, autor utvrđuje da je ime to kraće što je referent važniji (otok veći i naseljen) a to duže, pa i dvočlano, što je otok manji i nenaseljen. Iznimaka je mnogo osobito u drugoj skupini otoka. Autor također razmatra pitanje koje se odnosi na podudarnost imena otoka i imena najvažnijeg naselja. Pet velikih otoka ne nosi ime po svojim naseljima, točnije, na njima ne postoje ojkonimi podudarni s imenom otoka. To su Mljet, Brač, Čiovo, Šolta i Dugi otok. Općenito se smatra da je do toga došlo s činjenice da se ni na jednom od njih u antici nije razvio grad. Ako je tako, postavlja se pitanje zašto se to nije dogodilo? No, odgovor na to pitanje izlazi iz okvira lingvističkih istraživanja. Na koncu, autor razmatra tendencije u imenovanju otoka, posebno malih. Pokušavaju se odredili semantička polja koja najviše sudjeluju u postupku denominacije, te se utvrđuje da su najzastupljeniji apelativi u nesonimima oni koje dolaze iz sfere geografskih termina i fitonima, te metafore.