U tekstovima Antuna Bratosaljića Sasina, pisca postdržičevskog perioda, uočljiv je poremećen odnos kvantitativne zastupljenosti osmeračkog stiha i dvostrukorimovanog dvanaesterca u odnosu na renesansnu tradiciju. Ne prevladava dvostrukorimovani dvanaesterac kako je uobičajeno kod renesansnih pisaca već Sasin često koristi osmerac. Upotreba osmerca nije slučajna već je žanrovski uvjetovana što upućuje na nove pojave u književnosti, a jedna od manifestacija je i gubljenje dominantne pozicije uvriježene vrste stiha. Riječ je o utjecaju nove poetike što potvrđuje i metrička situacija u njegovim pastoralama u kojima je najvažnija novina korištenje intermedija, te uvođenje osmerca kao ravnopravne izražajne forme dramskog teksta u određenim dramskim situacijama. Metrička semantika u Sasinovim pastoralama čini otklon od renesansne poetike i upućuje na nove književne postupke koji će u baroku dobiti punu potvrdu.
