U članku se prikazuje osjećajni svijet ženskih i muških likova u djelima Petera Handkea u izmijenjenoj životnoj situaciji a nakon šoka kao vrhunca njihove preopterećenosti nametnutim društvenim obrascima mišljenja i ponašanja. Prekid s dotadašnjim životom, koji simbolizira bijeg ili rastanak od partnera, ujedno je početak potrage za izgubljenom samosviješču, slobodom uopće. U skučenom prostoru djelovanja muški likovi, kao nosioci radnje u većini Handkeovih radova, bore se između ambivalentnog stanja samoće, nesigurnosti i straha s jedne strane i euforične čežnje za zajedništvom sa ženom kao objekta muškarčeve seksualne požude s druge. Ženski likovi nalaže se u podložnoj ulozi i nastoje raskinuti s patrijarhalnim sistemom podjela uloga. Nesretnim i zaplašenim protagonistima-gubitnicima uspijeva da u bijegu od samih sebe i u potrazi za pravim ja povrate izgubljeni integritet i individualnost koje je društvo svojim normama ugrozilo i gotovo razorilo.
