Realistički i modernistički simultanizam: Flaubert i Rozanov

Sažetak

Simultanost predstavlja pojavu; dok je simultanizam sustav prenošenja ili modeliranja simultanih procesa (Užarevič 1998). Započinjući poglavlje "Oblici i programi simultanizma" u knjizi Težišta modernizma, V. Žmegač navodi primjer simultanizma iz romana realističke tradicije - Flaubertove Madame Bovary. Ipak, Flauberlov je "prikaz istodobnosti", upozorava V. Žmegačač - budući da se ne radi o prostorno udaljenim zbivanjima - "usprkos svojoj neobičnosti element koji se bez zapreke uklapa u viđenje zbilje kakvo je uobičajeno u književnim djelima koja su napisana u skladu s programskim intencijama realizma"  O simultanizmu pak kao o modernističkom postupku, tvrdi V. Žmegač, može se govoriti tek onda "kada je uklonjena homogenost radnje u starom smislu riječi, (tj. kada jedan njezin 'niz' nije u neposrednom fabulamom odnosu s drugim). U takvu je shvaćanju simultanizma naglasak na disparatnosti pojava - spoju nekoliko različitih, raznorodnih događaja, zbivanja ili procesa u okviru jedne cjeline (teksta), u jednom te istom vremenskom presjeku - "pa se taj drugi tip simultanizma može uvjetno nazvati disparatizam".