Dijalekt ili vernakular?

Sažetak

Istraživanja nestandardnih jezičnih varijeteta, vernakulara i dijalekata u svakodnevnom društvenom kontekstu, naročito u gradu, centralni je zadatak socijalne ili urbane dijalektologije. Ovaj zadatak nije naišao na veći odaziv kod naših lingvista. Razloge možemo sažeti u nekoliko točaka: 1. Postoji predrasuda koja pripada području narodne lingvistike (folk linguistics) da je jezik grada iskvareni tip govora; 2. Dijalektolozi su prvenstveno zainteresirani za seoske dijalekte; 3. Društveni status informanata u dijalektološkim istraživanjima uglavnom se zanemaruje; 4. Slavisti koji vrše ovakva istraživanja nisu uvijek upoznati s najnovijim istraživanjima u sociolingvističkoj teoriji. U članku se daje deskriptivna analiza urbanog idioma u gradu Splitu. U diskusiji se raspravlja u raznim stupnjevima gubljenja dijalekta pod utjecajem standardnog jezika i ustupanjem dijalekta pred gradskim vernakularom. Analiza govora dvadesetogodišnjaka zasigurno potvrđuje da se urbani splitski govor ne može nazvati čistim čakavskim. Ovo je jasno uvidom u mnoge nečakavske karakteristike kako su prikazane u analizi. Autorica članka smatra da ovaj tip govora ne možemo ni nazivati dijalektom i zalaže se da ga nazovemo gradskim vernakularom. Isto tako smatra da konverzacijski urbani vernakular nije kaotičan ni nesistematičan kao što se možda čini na prvi pogled već da je to vid govora koji je prilično stabilan i koji ima svoj vlastiti prestiž.