Upotreba perfektivnog prezenta u značenju sadašnjosti u ruskom, hrvatskosrpskom i ostalim slavenskim jezicima (?)

Sažetak

Da li slavenski perfektivni prezent može imati značenje sadašnjosti ili ne može, pitanje je na koje niz lingvista (naročito poslije F. Mlklosicha, koji je ustvrdio da svršeni vid ne ide sa sadašnjim vremenom) pokušava dati argumentirani odgovor. Ponuđeni odgovori najčešće su izazivali suprotna mišljenja. Ruska, hrvatskosrpska, poljska i češka jezična sredina posvećivale su ovom pitanju više prostora nego ostale jezične sredine. Međutim, gotovo svi lingvisti, koji su se dotakli ovog problema, prilazili su istome, a da nisu povlačili i paralelu zajedničku svim slavenskim jezicima, iako je ona očigledna. Uz kritički osvrt na dosadašnje pristupe ovom spornom pitanju, u članku se iznosi i mišljenje potkrepljeno vlastitim istraživanjem i zapažanjem autora. Naime, dolazi se do zaključka da radnja perfektivnog prezenta u slavenskim jezicima ne može biti fiksirana za vremenski plan sadašnjosti. Razlog, zbog kojeg se perfektivni prezent ne može upotrijebiti u značenju sadašnjosti jest taj što značenje cjelovitosti svršenoga vida dolazi u konflikt s kontekstualnom okolinom, pa makar ta okolina zahvaćala (između ostalog) I trenutak govora, kao što je, na primjer, slučaj s upotrebom ovog glagolskog oblika u negativnim pitanjima ili u slučaju koincidencije. Takva upotreba perfektivnog prezenta uvjetovana je posebnom situacijom, odnosno kontekstom, a i semantikom samih glagola koji se upotrebljavaju, Radnja perfektivnog prezenta u tim slučajevima je vremenski neodređena i modalna; ako je kontekst takav da može dopustiti upotrebu ovog glagolskog oblika, onda redovito dolazi do posebne napetosti i ekspresivnosti, odnosno ispoljavaju se razna modalna značenja.