Razmišljanja o metaforičkoj motivaciji značenja u poslovicama

Sažetak

U ovoj studiji poslovice i metafore se promatraju kao modele kognitivne ekonomije i kao prilagodba kognitivnih obrazaca potrebama komunikacije. Čini se da stvaratelj poslovične rečenice često odabire metafore kao kategorizacijsko oruđe iskustva. Često se oslanjamo na modele konkretnog svijeta za konceptualizaciju apstraktnih pojava. Postoje spacijalna konceptualizacija apstraktnog svijeta, primjerice, čovjek je čovjeku vuk (okrutnost=vuk). Struktura poslovice predstavlja svojevrsni kompromis u kojemu se udovoljava potrebama produkcije, percepcije i sjećanja. Ova vrsta analize pomaže razumijevanju načina kako ljudi spajaju riječi u svojemu umu. Sugerira se kako postoji motivacijsko načelo za takva sintaktička svojstva poslovice a to bi načelo bilo načelo učljivosti.