Jezično prilagodavanje na sintaktičkom nivou

Sažetak

Članak predstavlja jedan pokušaj (koliko znamo prvi ove vrste kod nas) da se objasni proces jezične akomodacije na sintaktičkom novou koristeći se Trudgillovom hipotezom »fiksnom puta« (fixed-route hypothesis), iz teorije jezične akomodacije. Hipoteza kaže da će se istaknutije (salient) jezične crte mijenjati prve u dijalekatskom kontaktu. Trudgill je ovu hipotezu ograničio na fonološki nivo. Podaci na kojima je u ovom članku ispitivana ova hipoteza su tri sintaktičke varijable u čakavskom govoru koji se upotrebljava u Splitu i koje se mijenjaju pod utjecajem standardnog jezika. Varijable koje su uzete u obzir jesu: I. upitno-relativna zamjenica ča; 2. miješanje lokativa i akuzativa i 3. konstrukcija od+genitiv. Sociolingvistička analiza pokazuju da najistaknutija karakteristika čakavskog dijalekta ča skoro nestaje iz vernakulara kojim govori najmlađa generacija. Miješanje lokativa/akuzaliva pokazuje se kao druga po istaknutosti, pošto ovu karakteristiku nalazimo i u drugim dijalektima pa se stoga ona mijenja nešto sporije. Genitivne konstrukcije su najmanje istaknute jer njih nalazimo i u konvcrzacijskont obliku standardnog jezika i stoga su one podržavane ovim sistemom i još se mnogo koriste u čakavskom kojim govori najmlađa generacija informanata u Splitu. Zaključak je da sintaksa u kontaktu dijalekata također pokazuje priličan stupanj akomodacije »fiksnog puta«. Dakle moguće je proširiti ovaj model s fonološkog nivoa na sintaktički (Kako je ova hipoteza primjenjiva na morfološki nivo pokazano je u Jutronić-Tihomirović 1987a). Promjene idu od najistaknutijih jezičnih crta koje se gube prve prema manje istaknutim.