Stari zavjet kao izvor njemačkih i hrvatskih poslovica

Sažetak

Na temelju analize prijevoda Starog Zavjeta moguće je zaključili da postoji veliki broj poslovica koje su još uvijek aktualne u hrvatskom ili sprskom ili njemačkom jeziku i čija struktura i sadržaj upućuje na Stari zavjet kao njihov mogući izvor. Stari zavjet nije dakle samo religiozno štivo nego i svojevrsni antologijski izbor poslovičnih misli dvaju jezika. Ovim radom autori su nastojali ukazali na istovjetne ili slične poslovice u navedenim jezicima te na njihov biblijski izvor (Vulgata). Rezultati istraživanja pokazuju da je tekst Starog zavjeta uglavnom izmjenjen u poslovičnom istraživanju (u 70% slučajeva) dok je samo manji broj poslovica potpuno identičan (30%) s tesktom Starog Zavjeta, ta činjenica navodi na zaključak da se jezik religije razlikuje od poslovičnog načina istraživanja te da prijelaz iz jednog načina u drugi zahtijeva promjene u strukturi rečenice i izboru leksika. Jedan i drugi jezik pokazuju podjednaki odnos prema biblijskom tekstu, ali i relativno visoki stupanj međusobne ekvivalencije ti poslovičnom izražavanju (43,3%) što na izvjestan način ukazuje na njihov  jezični kontakt.