O tipologiji standardnosti u zajednicama blisko srodnih jezika — na primjeru slavenske, germanske i romanske jezične zajednice

Sažetak

Sa stanovišta tzv. »običnoga čovjeka« pod jezikom se, bar na našem kontinentu, uglavnom podrazumijeva standardni jezik. Zato npr. pitanje »Znaš li ti njemački (ili talijanski, ili ruski, itd.) jezik?« znači prije svega da se sugovornik zanima za poznavanje standardnoga njemačkog (ili talijanskog, ili ruskog, itd.) jezika, iako se ne mora uvijek imati u vidu baš vladanje odgovarajućim jezičnim standardom, tj. ambicije mogu biti i skromnije, npr. mogućnost čitanja na nekom standardnom jeziku, ili osnovnoga sporazumijevanja na tom standardnom jeziku, ili bar na razgovornome jeziku bliskome jezičnomu standardu. No u svakom slučaju, pitanja te vrste ne znače »Znaš li ti kakav njemački (ili talijanski, ruski itd.) dijalekt?«. Samo u slučajevima kada je nepostojanje odgovarajućeg jezičnoga standarda posve očito i dobro poznato, npr. kada je u pitanju npr. znanje romskoga (popularno: ciganskoga) jezika, pitanje se po sili činjenica ne može odnositi na nepostojeći standard, ali ni tada se neće imati u vidu dijalektološka ili komparativistička znanja, nego će u pitanju biti sadržan interes da li tko može razumjeti razgovor na bilo kojem obliku romskoga jezika, ili čak i sudjelovati u takvu razgovoru.