Prostorna značenja padeža u jeziku Mihovila Pavlinovića

Sažetak

O jeziku Mihovila Pavlinovića već sam pisao. Ovdje će se iznijeti daljnji rezultati rada na njegovu jeziku. Mihovilu Pavlinoviću pripada posebno mjesto među hrvatskim piscima XIX. stoljeća koji pobuđuju interes opće, kulturne i književne historiografije. Njegova knjiga Različiti spisi (670 strana) ekscerpirana je za Rječnik JAZU. Izbor je logična posljedica toga što je Pavlinović uživao veliki ugled kao stilist za života, a i sam je sabrao oko 4000 riječi za Rječnik JAZU i ostao do danas u studijama koje navode primjere iz Rječnika JAZU izvor od povjerenja i važnosti. Pavlinović je sakupljao riječi i narodno blago, bio je vatren borac za ugled i položaj hrvatskoga jezika (prvi je u Dalmatinskom saboru 1861. progovorio hrvatski) i uporno pisao o upotrebi njegovanja i poboljšavanja jezika u tadašnjim časopisima. Ali, ipak je više vjerovao u misiju književnosti za narod i u publicistički rad (u čemu je bio vrlo plodan) nego u filologiju, pa »slovničare« nije štedio nesmiljenih sudova. Ovdje se ne postavlja pitanje do koje mjere će se Pavlinoviću dati pravo ni krivo, ali su njegove zasluge i opće djelovanje takvi da o njemu možemo govoriti kao o filologu kojemu nije bilo stalo da to bude.